Ako su uopće postojale ikakve nade Bjelorusa da bi protiv Hrvatske mogli doći do senzacije i proći u četvrtfinale, vrlo brzo su ‘otpuhane' uraganskom igrom Golužinih izabranika. Rezultat 33:24 još je i dobar za Bjeloruse koji su do poluvremena zabili samo devet golova, ali njihova učinkovitost u nastavku nije plod njihove bolje igre nego pametne odluke Slavka Goluže da u nastavku razigra pričuvne igrače i odmori svoju prvu postavu.
Već nakon uvodnih pet minuta Hrvatska je imala rezultat 5:2 i igrača više na terenu pa se u tako ranoj fazi utakmice moglo pretpostaviti da protiv Bjelorusa nikakvih problema neće biti. Za to je zaslužan i vrlo profesionalan pristup naših rukometaša koji su u susret ušli bez ikakvih kalkulacija, a to se dobro vidjelo na terenu. Čvrsta obrana odlično je neutralizirala bjeloruski napad koji se uglavnom svodio na traženje njihovog daleko najboljeg igrača Sergeja Rutenke. No čak ni odlični Rutenka nije mogao sam držati svoju momčad u kakvom-takvom priključku. Hrvatska je odlično igrala svoju 6-0 obranu iz koje su sijevale nezaustavljive kontre. Točnije rečeno, upravo tim segmentom igre smo ‘ubili' našeg protivnika i nakon svega viđenog na ovom prvenstvu može se reći da je baš igra na kontre postala zaštitni znak nove Hrvatske. U takvoj igri golovima se isticao Ivan Čupić, naš najbrži i najagilniji igrač. ‘Čupko' je bez problema istrčao sve kontre, pospremio jedan sedmerac i pokazao se u odličnom svjetlu. U jednom trenutku prvog poluvremena bili smo toliko dominantni da je šest naših igrača imalo stopostotan šut, a to će dovoljno reći ne samo o našoj preciznosti nego i o obrani dezorjentiranih, preplašenih i općenito mnogo manje kvalitetnih Bjelorusa.
Drugo poluvrijeme započeli su ‘klinci' s klupe. Goluža je na teren poslao Ivića, Stepančića, Mandalinića, Šprema, Horvata uz nadzor iskusnijeg Drage Vukovića, jedinog igrača koji nije član Zagreb Co-a. No i takva Hrvatska bila je mnogo bolji protivnik od indisponiranih Bjelorusa.Stepančić je svoju minutažu vrlo uspješno iskoristio, zabio šest golova i bio naš najbolji strijelac na ovoj utakmici. Dodajmo tome i šest obrana mladog Filipa Ivića, golmana koji pokazuje veliki potencijal i zaključit ćemo da rezultat i ishod ove utakmice niti u jednom trenutku nije dolazio u pitanje bez obzira tko je na terenu. Svi momci pokazali su kvalitetu i zajedništvo potrebno da se ostvari dobar rezultat.
Osmina finala je arhivirana, ali sada počinju prave stvari. Finale prije finala ili utakmica s Francuskom- to je sljedeći zadatak naših Kauboja. Naši stari znanci uspjeli su još prije dva dana u osmini finala izbaciti Island. Nije im bilo lako, ali su ipak uspjeli slomiti neugodne Islanđane rezultatom 30:28. Izgleda da su priče o nesuglasicama među igračima Francuske ipak samo neistinita nagađanja ili ako i nisu onda se ne vide na terenu jer je Francuska momčadskom igrom izborila svoje četvrtfinale u kojem će igrati sa svojim najdražim mušterijama, Hrvatima. Karabatić, Dinart, Abalo i ostatak društva još su uvijek stroj koji melje, a poznato je da kako se turnir bliži kraju tako i oni postaju sve bolji. Oni koji im baš traže neke zamjerke ne mogu naći ništa drugo osim možda starosti ekipe, ali to protiv Hrvatske neće za njih biti otežavajuća okolnost.
Ono što nas čeka protiv Francuza svima je poznato jer smo se već toliko puta susreli da više nema tajni u igri obiju selekcija. Da bi se dobilo Francuze mora se odigrati savršena utakmica, kako u obrani tako i u napadu. Jaki su sa svih pozicija. Izvana se oslanjaju na Narcissea i Karabatića, na krilu je pakleni Luc Abalo, a na crti Michael Guigou. Tu su još i Fernandez, Barachet, Accambray… Dream team u svakom pogledu. Možda baš dužina klupe bude ključ u susretu s Hrvatskom.
Ako bismo morali prognozirati pobjednika ove utakmice, realno to bi bila Francuksa. Ova generacija je pokazala da je bolja ne samo od nas nego od bilo koga na svijetu, ali pitanje je i njihove motivacije. Njihovom nizu mora doći kraj, a možda je baš ova razigrana, mlada i poletna Hrvatska u stanju prekinuti ga.